Struktura hladnjaka zraka

-Hladnjak zraka visoke kvalitete uglavnom se sastoji od tri komponente: snopa cijevi, ventilatora i okvira. Cijevni snop uključuje cijevi za prijenos topline, kutije za cijevi, bočne grede i poprečne grede. Mogu se rasporediti u tri osnovne konfiguracije: vodoravno, okomito i nagnuto (cik-cak). Vodoravna konfiguracija osigurava veliko područje prijenosa topline, ravnomjernu raspodjelu zraka i izvrsnu učinkovitost prijenosa topline. U kosoj (cik-cak) konfiguraciji, ventilator je ugrađen u središte kućišta, što rezultira malim otiskom i manjom površinom. Za kompenzaciju nižeg koeficijenta prijenosa topline na strani zraka obično se koriste obične cijevi s rebrima na vanjskim stijenkama. Rebraste cijevi djeluju kao cijevi za prijenos topline, povećavajući područje prijenosa topline. Orebrene cijevi su složene u slojeve, a njihovi krajevi su zavarivanjem ili dilatacijskim spojevima spojeni na cijevni okvir. Snopovi cijevi obično se sastoje od 3 do 8 redova. Snopovi cijevi mogu doseći duljinu od 12 metara. Vanjski promjer običnih cijevi obično je 25 mm ili 38 mm, a visina rebra obično je 12 do 15 mm. Širina paketa je od 100 do 3000 mm. Rebraste cijevi su ključne komponente hladnjaka zraka, a njihov dizajn i materijal izravno utječu na performanse opreme. Cijevi mogu biti izrađene od ugljičnog čelika, bakra, aluminija i nehrđajućeg čelika. Materijal rebra određen je radnom okolinom i proizvodnim procesom, pri čemu je industrijski aluminij najčešći izbor. Bakar ili nehrđajući čelik također se mogu koristiti kada je otpornost na koroziju kritična ili kada su potrebni posebni uvjeti proizvodnje. Peraje se mogu postaviti vodoravno ili okomito. Osnovni tipovi rebrastih cijevi uključuju valjana rebra, umetnuta rebra, valjana rebra, rukavasta rebra, zavarena rebra, eliptične cijevi i turbulentne tipove strujanja (uključujući tipove sa žicom, prorezima i valovitim tipovima). Strukture cijevnih kutija uglavnom uključuju tipove s prirubnicom, čepovima i razdjelnike. Prvi se obično koriste za srednje i niske tlakove, dok se posljednja dva koriste za visoke tlakove. Kako bi se prilagodilo toplinskom širenju snopa cijevi, kutija cijevi nije fiksirana na jednom kraju, što omogućuje pomicanje duž cijevi. Obično se koriste aksijalni ventilatori.